SPIG
četvrtak, 19.11.2015.
U SLAST
|
DOBRODOŠAO U KLUB! Tamo negdje krajem osamdesetih, kad je VHS čarolija sramežljivo pokucala na vrata bila je strašno popularna emisija koja se vrlo maštovito zvala 'Video klub'. Malo filmskih hitova, malo glazbe, malo soft pornografije, red video amatera itd ... itd ... Koji je gušt bio gledati inserte iz najnovijih filmskih hitova. Majstori bi te tako fino navukli na film da za kupiti kino kartu nije bio nikakav problem satima čekati u redu. Zadnjih par dana pogledao sam nešto filmova na Filmoviti i baš se mislim kako je to danas sve savršeno, ali za nas 40+ baš i ne. Da se razumijemo, sve je dovedeno do savršenstva - i HD slika i ton i titlovi, filmova kao u priči, kao da u vrt ideš ubrat pomidoru, par klikova, zavališ se u fotelju i guštaš, ali meni to i dalje nije to. Fali čarolije. Kao da otvoriš usta, a neko te drži za nos i žlicom ubacuje hranu. Nije to to. I amen! Jebi ga, odlazak u video klub (a kinu da i ne govorimo) je ipak bio svojevrsni ritual kojeg danas ne mogu usporediti ni sa čime.To traženje filma, rezerviranje, pa ti netko nešto odnese pred nosom, pa socijalizacija u vidu druženja s ostalim članovima videoteke, pa zaljubljivanje u osoblje (da, da događalo se i toga), pa pušenje i čekanje da netko vrati kazetu koju čekaš već tjedan dana, pa dizanje niskobudžetnog japanskog pornića u kojem se sat vremena neki kosooki idioti naganjaju s policijom radi neke droge, da bi na kraju pao seks s tim da su genitalije (ono zbog čega se filmovi takve vrste i gledaju, ne?) bile zamućene i prekrivene sa sivim cenzorskim krugovima. Cenzura, jel' te. Btw, film se zvao 'Ta mačka' i na rubu je pisalo 'porno' što je mom prijatelju Malom i meni bilo sasvim dovoljno. Zanimljivo, ali tog ljeta sam na prepunoj ljetnoj pozornici navečer gledao Bon Apetit. 'U slast', alo? Za one koji su 80 - tih bili istaknuti članovi Saveza socijalističke omladine i primjereni omladinci objasnit ću da je 'U slast' bila tvrda, ma najtvrđa visokobudžetna pornjava snimljena 1980. u režiji Chucka Vincenta. Protagonistica je Faith (čiju ulogu tumači Kelly Nichols), vlasnica malog restorana koja, pritisnuta financijskim problemima, pristaje na okladu prema kojoj bi trebala zaraditi 250.000 dolara ako u pedeset dana uspije spavati s deset najvećih ljubavnika na svijetu. Film se zbog relativno visokog budžeta, međunarodnih lokacija i truda uloženog u scenario često navodi kao jedan od primjera američkih porno-filmova karakterističnih za Vincentov opus, odnosno tzv. Zlatno doba pornografije. Do dana današnjeg mi nije jasno kako se tako nešto moglo naći na rasporedu dalmatinskih ljetnih kina u prime timeu u srcu sezone, ali eto, našlo se. Kurci i pizde dužine četiri metra u krupnom kadru pred krcatom ljetnom pozornicom, a ja i društvo svi do jednog maloljetni i prodalo nam kartu bez imalo problema. Mislim da se takve scene ne mogu više ponoviti ni u najluđoj mašti.  Za one koji žele znati više moram napomenuti da se jedna od nebitnih jebulja u filmu zvala Samantha Fox što je distributer mudro iskoristio i njeno ime prefrigano stavio na plakat. Prava Samantha Fox je inače poznata pjevačica koja će u glazbenoj antologiji zauvijek ostati upisana zlatnim slovima. Naime, tijekom njenog ondašnjeg burno najavljivanog 'velikog' zagrebačkog koncerta jedan se momak uspio izmigoljiti redarima, popeti na pozornicu i ući u povijest uhvativši pjevačicu za sisu. Za sve kojima se diže kosa na glavi od pomisli na ono što je bilo prije neka pogledaju kako gospođa Samantha Fox izgleda danas. Više seksualne privlačnosti ima u onom drvenom konju za pilati drva, ali nema veze.  GLAVEŠINE 'UNIVERSALA' U LJUBLJANI Nego vratimo se mi na VHS. Jednom sam, sjećam se, dignuo film na čijoj je naslovnici ogromnim slovima pisalo Stallone da bi se pola sata kasnije nakon guranja kazete u reproduktor ispostavilo da nije u pitanju Sly nego neki lik Frank Stallone koji sa Rambom ima veze kao i pjevač grupe 'Opća opasnost'. Bolje i on nego Samantha Fox. (ne znam baš, reći će netko) U vremenima u kojima se trenutno nalazimo (ne sad, nego onda, naučite se više pratiti autorov tijek misli, pizda mu materina) svi su gradovi, sela i zaseoci imala hrpu videoteka. Znaš ono, neožbukana garaža od sivih bloketa, kraj garaže stojadin bez kotača s ulubljenim krovom, kraj vrata parkiran spušteni golf dvojka s naljepnicom 'Kenwood', pred 'videotekom' dva ripaša u zelenim spitfajericama, a iznad vrata neonska lampa na kojoj su izolir trakom izvedena slova VIDEO CLUB 'OSCAR'. Trebao se zvati CANNES, ali takav ima u susjednom selu. Jedna od najvećih i najpopularnijih videoteka u Ljubljani nalazila se na glavnom ulazu u kino 'Union'. Da bi stvar bila još luđa bila je unutar zgrade i u nju se ulazilo iz kino dvorane (?). Mislim da Vas neće začuditi ni podatak da se u dotičnoj zgradi još nalazilo sjedište Ljubljanskih kinematografa. I sve je to super funkcioniralo. Kino krcato - videoteka krcata - sve do jednog lijepog dana dok se ispred vrata nije parkirao jedan veliki lijepi auto iz kojeg su izašli neki strani ljudi. Bile su to velike face iz 'Universala'. Došli baje iz bijelog svijeta na pregovore s upravom ljubljanskih kinematografa o prodaji novih filmskih hitova. Sve bi bilo super da nisu skužili da se svi ti njihovi hitovi uredno nalaze u piratskoj videoteci, da se uredno iznajmljuju na očajnim piratskim kopijama i da oni te svoje usrane filmove mogu prodavat kao najnovije hitove eventualno papcima u New Yorku i Los Angelesu, ali ovdje gdje ih svaka neožbukana garaža od sivih bloketa koja drži do sebe već odavno ima u ponudi to i nema baš nekog smisla. Oni kao donijeli neke hitove, a kazete s tim istim filmovima se u nas od pustog gledanja već izlizale 'Universalovci' su popizdili i normalno, dali ultimatum da se videoteka zatvori ... Baš čudno. Ne znam za Vas, ali meni je to genijalno. O STRIPOVIMA S LJUBAVLJU Inače, nit vodilja za ovu epizodu uopće nije bila priča o videu, ali me baš dobro krenulo. Tok svijesti u petoj brzini. Provjereno. Danas sam u Splitu vidio tri školska mulca cca desetak godina kako sjede na zidu i svi do jednog gledaju u mobitel. Ne gledaju - bleje. Hipnotiziralo ih. Djeca obično znaju jedna drugima pokazivati gdje, šta i kako igraju, ali ovi čak ni to. Svaki u svom svijetu. Tri mala zombija. Igraju igrice i nije ih briga za čitav svijet. Da im daš 'Čovječe' ili 'Monopoly' rekli bi 'Kakva je to igra koju preko noći ne treba puniti na struju?' Garantiram. Kako je ona vječita tema o tome kako smo mi nekad, nešto ... bla ... bla ... već dokurčila odmah prelazim na stvar. Gledajući te klince sjetio sam se sebe u njihovim godinama. Najsretniji sam bio kad bi pala kiša. Ono, baš, jesen, pljuščina, kondenzacija kapljica s unutrašnje strane prozora, susjed s petog sada 45 minuta vergla svog 'Princa' ... i onda bi se odjednom spojilo nebo i zemlja. E tad sam ja bio svoj na svome.  Kako je ovaj čovjek kojeg sam u Splitu čekao kasnio jer je išao na pumpu uzeti gorivo, a doma zaboravio novčanik, pa nije imao čim platiti pa je išao doma po novce pala mi je na pamet super ideja. Kad dođem doma napisati ovako na brzinu par redova o VHS - u i par redova o stripovima. Tek tako radi osvježavanja kolektivne memorije kontaminirane gadarijama koje nam se tek spremaju. (Volio bih da nisam u pravu, ali vidjet ćemo ...) Dakle, odlučio sam pročačkati po memoriji i izabrati par najjačih stripovskih momenata koji su me oduševljavali u vrijeme dok sam bio uzrasta kao ovi mulci na zidu. Glupo, blesavo, infantilno, ali kako par Vas ovo još uvijek čita znači da Vam se sviđa. Jebi ga ... Za sve one koji su na Facebooku toplo preporučam da ukucaju 'Strip utopija'. Pravi, pravcati trijumf utopijskog mazohizma. Ja ne znam da li ti ljudi koje rade takve stvari šta zarađuju jer za skenirati tolike puste stranice trebaš stvarno biti dobro blesav (ako od toga nema neke zarade, ma i ako ima isto trebaš biti blesav). Normalno da je donji pregled sklepan na brzinu jer bih samo iz 'Alan Forda' mogao u jednom dahu nabrojati deset antologijskih scena, ali nema veze. I ovo je OK. Do pojave ALAN FORD - SUPERHIK O pretincu za maslac nije potrebno trošiti riječi. Nezaobilazni dio svakog sretnog odrastanja na ovim tužnim prostorima. Za one koji žele znati više toplo preporučam ovaj link. Zabava i tamni podočnjaci zagarantirani. ALAN FORD  LUCKY LUKE - SUDAC ROY BEAN Ovo je i dan danas zakon! Lucky Luke ili 'Talični Tom' kako smo ga mi poznavali dolazi u grad u kojem je šerifsko mjesto zauzeo teški kriminalac Roy Bean. Royu ovaj ide strahovito na živce i uporno traži neki razlog da privede pred 'lice pravde'. Kad ga je napokon uspio osuditi odrapio mu je kaznu koju uvijek rado citiram.  BLEK - SARATOGA Imao sam samo deset godina kad sam uočio da je Veliki Blek jedna velika, velika glupost. Zanimljivo, ali skupljali su ga isključivo tudumi i dečki slabijih kongitivnih sposobnosti. Ovo je scena koja je zauvijek ušla u anale i neobično mi je drago što sam je nakon 30 godina ponovno vidio. Nakon ovog mi više niti jedan film o James Bondu niej bio smiješan ni naivan.  Pozdrav Maurice |
